Beograd, prestonica Srbije, poznat je po brojnim znamenitostima, a arhitektura grada ostavlja oduševljenim sve njegove posetioce. Bilo da ste prvi ili sto prvi put u Beogradu, ostaćete zatečeni raznolikošću arhitekturnih stilova. Građevine prema formi gradnje možemo podeliti na pet dominantnih stilova – nulti minimalistički, klasični, secesiju, moderni i savremeni stil. Svaki od stilova obeležio je vremenske dekade za koji je bio tipičan.
Kao i svaki glavni grad, uz romantičnu predratnu arhitekturu Beograd kombinuje visoke kule i nebodere. Neki od najpoznatijih beogradskih kula su Geneks, čuvena Beograđanka i zgrada Ušća.
Najviši oblakoderi nekada…
Beograđanka ili palata Beograd, prvi je beogradski oblakoder. Njena gradnja je završena 1974. godine, a zgrada je jedno od najznačajnijih arhitekturalnih dostignuća Srbije, jer je prva izgrađena „pametna“ zgrada. Broji 23 sprata, sa impresivnom visinom od 101 metar. Svojevremeno je bila najviša građevina u Srbiji. Beograđanka je zaostavština Branka Pešića.
Geneks kula je poznata i kao zapadna kapija grada. Projektovana je i građena davne 1977. godine, u brutalističkom stilu, od strane arhitekte Mihajla Mitrovića. Geneks kula broji 36 spratova, a visine je 135 metara. Predstavlja simbol razvoja i kulturnog napretka glavnog grada. U vreme kada je građena bila je najviša zgrada na teritoriji bivše Jugoslavije. Čine je dva tornja koje na vrhu povezuje most. Primer takve građevine se može videti i u Kuala Lumpuru, samo što je napravljena početkom 2000. godina, što predstavlja nemo svedočanstvo koliko je gradnja u Beogradu bila ispred svog vremena.
Poslovni centar Ušće još jedan od beogradskih nebodera. Sagrađen je 1964 godine, na jednoj od najlepših lokacija u gradu – na ušću Save u Dunav. Nekada je zgrada Ušća bila „Palata društveno političkih organizacija“ u kojoj se nalazilo Sedište Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije. Mnogi beograđani i danas zgradu zovu „CK“ (centralni komitet). Ušće broji 25 spratova i visinu od 115 metara. Zgrada je bila teško oštećena tokom Nato agresije 1999. godine, ali je nedugo zatim obnovljena i restaurirana.
Neboderi sada
Arhitektura u Beogradu nije prestala da se razvija i raste, šta više, 2000. godine su joj donele puni procvat, te Beograd danas može parirati poznatim svetskim metropolama – Dubaiju, Berlinu, Londonu. Gradilišta su otvorena u mnogim delovima grada, a pomenuta tri nebodera davno su izgubila u trci za najvišu građevinu prestonice.
Ušće 2, kula bliznakinja prve poslovne zgrade, prošle godine je otpočela sa radom. Očekuje se završetak radova i na Kuli Beograd, Skyline-u, Kopernikus Supernovi i kuli West 65 na Novom Beogradu. Arhitekte kao da se takmiče ko će napraviti projekat za što višu i što velelepniju zgradu. Međutim, visina nije jedini impresivni detalj u vezi ovih staklenih futurističkih građevina. Njihova namena je multifunkcionalna – od stambenih i poslovnih prostora, restorana, teretana, luksuznih prodavnica, hotelskih smeštaja – sve je zastupljeno.
Po visini za sada „vodi“ Kula Beograd. Prvobitni plan je bio da bude visoka 220m, ali realizacija je zaustavljena na 168. metru. Sledi je West 65 sa 150m visine i Skyline sa „skromnih“ 130m.
Arhitektonski razvoj Beograda se neumoljivo razvija, a ostaje nam samo da vidimo kakve futurističke kule i nebodere donosi budućnost. Jedino što bi moglo da stane na put građevinskim radovima jeste nedostatak radne snage.
Poražavajuće – deficit građevinskih radnika usporava radove
Verovali ili ne, iako u Srbiji postoje srednje građevinske škole, odziv za upis je toliko mali, da je svake godine sve manji broj svršenih, školovanih građevinskih radnika. Zanimanja kao što su zidar, tesar, armirač, vodoinstalater, kamenorezac ili staklorezac, doslovno su u izumiranju. Gradilišta u Beogradu rade punom parom, a radnici na njima su uvozna radna snaga koja dolazi iz istočnih zemalja. Moramo se zapitati zašto stvari stoje tako?
Bez građevinskih radnika nema ni krajnjih rezultata, a pri zapošljavanju se traži školovan kadar, koji je u stanju da isporuči kvalitetne rezultate. Investitori često „opsedaju“ direktore srednjih građevinskih škola, u potrazi za učenicima završnih razreda građevinskih smerova, kojima žele da ponude posao odmah nakon diplome. U prilog tome govori činjenica da danas na Birou za zapošljavanje nema nijedne nezaposlene osobe sa zvanjem zidar, armirač ili tesar, recimo. Svi imaju poslove, koji su odlično plaćeni.
Poslovni zadatak armirača je polaganje armiranih šipki u betonske konstrukcije. Ojačane čelične šipke betonu pružaju elastičnost i izdržljivost, povećavajući njegovu čvrstinu i otpornost. Mora dobro da poznaje konstrukcije građevinskog objekta i da proceni gde će armaturne šipke biti položene. Blisko sarađuje sa svim ostalim građevinskim radnicima, a najpre sa zidarima.
Posao građevinskih radnika nije lak. Oni rade na niskogradnjama, visokogradnjama i hidrogradnjama. Opis posla često zahteva rad na otvorenom u različitim vremenskim uslovima. Naravno, oni dobijaju potrebnu opremu za zaštitu na radu, ali okolnosti ponekad zaista znaju da budu nemilosrdne. Ipak, naknada za obavljanje ovih poslova kompenzuje faktor neugodnosti. Profesionalni građevinski radnici imaju plate koje premašuju primanja profesora i direktora srednjih škola.
Iako svi roditelji teže da školuju decu, kako bi ih poštedeli mukotrpnog rada, veliki procenat đaka se ipak odlučuje za zanate. Prilikom odabira zanata vredi razmotriti i građevinske zanate, koji otvaraju mogućnosti lakog pronalaženja radnog mesta u zemlji i inostranstvu, a pružaju i priliku pokretanja vlastitog biznisa. U Beogradu se gradi, a tek će se graditi. Zašto ne iskoristiti šansu i biti deo ove profitabilne priče?